domingo, 24 de noviembre de 2013

"" S obzirom na kavu ... i ubrzo prošlo vrijeme ..! ""

Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog

"" S obzirom na kavu ... i ubrzo prošlo vrijeme ..! ""

Bijeli oblaci okolnih plavo nebo
koje će kasnije biti preludija zimskih kiša,
sunce sja i planine stara
, robustan mladi eukaliptus ... raste ... tražeći galebova plaža s pijeskom nakon punjenja od ribe, more , uzimajući kavu i vidim ljudi prolaze svaki nosi ... svoje stare uspomene. Nitko me ne znaju i nikad me nije vidio , a poput njih, zadržite u meni duboko, sva moja radosna i gorke uspomene koje su na kraju ostavljajući osmijehe i plače. Tinejdžeri i mlade žene stari napravio to i prije, imaju život složenih projekata, vremena i vrijednosti i bolera marširali gdje sada vlada bocu i drogu, a zatim. Da nas, kao što smo propustili vremena , ali za one koji su sada Mambo Kings, čeka nekoliko oblaka nama koji nismo pasti Vremena su se promijenila i više nema zvuka bolera! mladih koji su emigrirali u druge zemlje sa snom, da su građani za zavičajem unutra, 20 godina je ništa ... 30. .. ali da je prije otišao!, 40 i posjetiti ih uskoro imati unuke. jednog dana i da je, kako je trčao jeku, sjediti u ovoj stolici i kava pitati konobar "bijele oblake ukazuje na Sky Bluekasnije biti preludija zimske kiše. " A sunce će opet zasjati i eukaliptus će rasti i plaža s pijeskom, galebovi, uz puni želudac, ostatak od puta kao novi konobar u pitanju , s kave poput moje i pitati "" ID je stranac ...? Vole me, nitko ga ne zna ili zna konobar dok gledate tinejdžera ... Little Women ... i dok je u tišini .. Vidim ... osjećam ... da je proveo neko vrijeme prije "to" Još se sjećam!


"" Tomando un café ...¡¡¡ y que pronto pasó el tiempo..!!!""

Nubes blancas rodeando un azul cielo
que más tarde serán preludios de lluvias de Invierno,
el Sol, resplandeciendo y en las viejas montañas
el joven y robusto eucalipto ... creciendo ...

Las gaviotas buscan la arena de la playa
después de llenarse de peces, mar adentro
y mientras tomo un café, veo pasar la gente
llevando cada una ... sus viejos recuerdos.

A nadie conozco y a mí, jamás me vieron
y como ellos, me guardo dentro muy dentro,
todos mis alegres y amargos recuerdos
que con el tiempo, fueron dejando sonrisas y lamentos.

Adolescentes hechas mujeres y jóvenes viejos
que ante sí, tienen una vida de complejos proyectos,
tiempos que ya marcharon de valores y boleros
donde ahora el botellón impera y las drogas, luego.

Para nosotros, ya se nos ha pasado el tiempo
pero para los que ahora son reyes del mambo,
les espera unos nubarrones que a nosotros no nos cayeron
¡¡¡ los tiempos han cambiado y ya no suenan los boleros!!!

Jóvenes que emigraron a otras tierras con algún sueño,
serán ciudadanos en ellas con la morriña por dentro,
20 años no es nada...pero a los 30..¡¡que pronto se fueron!!,
los 40 les visitan y pronto tendrán nietos.

Y algún día ese, que al columpio se fue corriendo,
se sentará en esta silla y un café pedirá al camarero
"nubes blancas indicando un azul Cielo
que más tarde serán preludios de lluvias de Invierno".

Y el Sol resplandecerá y el nuevo eucalipto estará creciendo
y en la arena de la playa, las gaviotas, con el estómago lleno,
descansaran de su jornada mientras viene un nuevo camarero,
con un café como el mio y le preguntará "" ¿ Id. es forastero...?

Que como yo, nadie le conoce ni él conoce al camarero
mientras ve pasar a adolescentes ... mujercitas ...
y yo, mientras en silencio .. lo veo ..., sentiré ...
¡¡¡ que pronto ha pasado el tiempo que de "eso" aún me acuerdo!!!

No hay comentarios:

Publicar un comentario