Early Bird i galebovi mužjaka Gaviotans
Zvona prsten u starom gradu, ili u rukama sat
8:00 ujutro i kao i obično, tu hrle galebova i
Gaviotans muškaraca bez obzira na pretežnu mraz, kiša Jugozapad,
niti slatko topline unutar svih dobrih kafića koji ih čekaju.
Os sjede na stolicama koje prate nekoliko stolova s toplom kavom,
bez encuenta hladno jutro, sunce ili guste magle ... koje je njegova
Tijelo je imuna na meteorologías godinu, neki neuki galebova i
kao i uvijek, nedaleko od tamo najviše neznanju muški galebova tertuliaban.
Od kraja pristaništa do središta mom predivnom mjestu,
svaki dan vidio ovisnik i pušiti svoju jutarnju cigaretu, a neki
saner, ostao je pod blagim topline koja nakon vratima
kava strojevi i uređaji za grijanje grijanje im hladno teško.
Nikada nisam mogao shvatiti, ali sam mogao zamisliti da je fitness
neznanju galebova i trajna konstanta dodging loše vrijeme
zimsko vrijeme donijela hladne kiše i mokre vjetar,
vulkani koji njihova tijela su nepodnošljiva vrućina.
Neki to objašnjavaju kao nepravilan dokaz uveo u njegovoj Alma,
cigareta, ali sam, u neznanju mog nerazumijevanja
Pitam se ... ono što se ne može ići van kada žele žele
progutati taj bijeli dim punjenje pluća nakon smrtonosne hladno ...?
Sve je bilo beskorisno vidim one novine i hladi znakova
da, iako su iskusni mornari u nemirnom moru,
ih u ulozi domaćice, zahtijevao njegovu prisutnost, isti jednakost
osim što su muški galebovi galebovi i oni sami nazivaju.
Nakon nekoliko sati, kada je podnevno sunce pozvao ih da hodaju,
Ja sam se sjetiti one ranim jutarnjim satima u dnevnom izlaska
kad ih vidim na otvorenom, a ne liječenju normalne ljude,
Ja sam ih usporediti s neobičnim mužjaka galebova i izgubio Gaviotans
LAS GAVIOTAS Y LOS TEMPRANEROS MACHOS GAVIOTEROS
Suenan en las viejas Campanas del Pueblo ó en las manecillas de un reloj
las 8 en punto de la mañana y como todos los días, allí acuden gaviotas y
machos gavioteros sin importarles la helada reinante, la lluvia del Suroeste,
ni el dulce calor que hay dentro de todas las buenas cafeterías que les esperan.
Sentadas-os sobre las sillas que acompañan a varias mesas con un caluroso café,
sin tener encuenta al frío mañanero, al Sol o a la espesa niebla ... cual su
cuerpo fuera inmune a las meteorologías del año, unas ignorantes gaviotas y
como siempre, no lejos de allí más ignorantes machos gaviotas se tertuliaban.
Desde el final del Muelle, hasta el centro de mi bello Pueblo,
cada día los veía fumar su enviciado y mañanero cigarrillo, mientras algunas
más sensatas, permanecían bajo el suave calor que tras la puerta de entrada
las máquinas del café y la calefacción les calentaba del duro frío.
Nunca pude comprender pero sí me podía imaginar aquella aptitud
de las ignorantes gaviotas, sorteando y soportando las constantes inclemencias
del tiempo en invierno que traían la lluvia fría y el viento húmedo,
cual sus cuerpos fueran volcanes de insoportable calefacción.
Algunos lo explicaban como el justificante vicioso introducido en su Alma,
de fumarse un cigarrillo, pero yo, ignorante de mi incomprensión
me preguntaba ... ¿ y no pueden salir a la calle cuando desear quieran
tragarse ese blanco humo que llena sus pulmones de posteriores fríos mortales...?
Todo era inútil viendo a aquellos diarios y enfriados personajes
que si bien ellos eran curtidos marineros de bravos mares,
ellas en su faceta de amas de casa, exigían con su presencia, la misma igualdad
salvo que ellas eran gaviotas y ellos machos gaviotas se hacían llamar.
Pasadas varias horas, cuando el Sol de mediodía les invitaba a pasear,
me hacían recordar aquellas primeras horas del diario amanecer
cuando al verlos a la intemperie, en vez de considerarlos normales personas,
me hacían compararlos con extrañas gaviotas y perdidos machos gavioteros
No hay comentarios:
Publicar un comentario