Među cestama .... i trnovit staze ...!!
Utopiti moj glas ... ali žele zadržati pisanja olovku,
mislim da ne ... Snovi i moje uspomene su još uvijek u potrazi,
ceste proširiti moje korake ... više ne mogu naći svoj put,
lit sam svoje mračne noći s Luceros voli sja,
a ja sam .... i na kraju dana ... više ići ... Vratim ....
i ja slučajno prestati kretati pješice ... ali ja želim više ... Ja ne mogu ...
kao da je izjava mog pisma ... neće ostati prostor gdje poljubac
i vjetar moje nesreće samo donijeti oblake .. biti ... pustinja
bez da je volio ... kada me netko voli ... moje tijelo je utapanje,
koliko god izgledao moj položaj ... Ja uklonjena stolicu kad sam sjesti u njega.Nakon što je rođen čovjek, Bog nam je uskraćeno da je Don, što pjesnik želi da ga imaju , jer je, u svojoj mudrosti napustio ženu Pjesme ljepotu vašeg tijela , ali noću ... Soledad .... Uvijek je njegova zatočeništva i njegova ljubav, samo sjećanja i zato nikada neće biti pjesnik koji može izraziti senzualnost pjesme, kao što prenose .. Pjesnik ljubavi Marija .. reći samo jednu ... "Volim te ..." Čovjek se ne može dati slast i radost užitka te noći slova od Pjesnik Night Gloria ... Pjesme oblozi joj gorljivi i neželjene poljupce, niti tama konfuzije između VOLIM TE i VOLIM Pjesnik Cote želite sakriti ... Kao što je ljubav .... ima skriven u njegovu tijelu ... ili su balade "i danas ... ali sutra ... ako samo da ćete biti memory" pjesnika AME koji piše iz tog daleke zemlje .... ali bili smo blizu srca koje imate. ,podsjećajući neku pjesmu, druge kao što sam ja te volim i ne mogu, ponekad Tango Fado ne zaboravljajući da AMALIA ripper napustio u glasu ... kao božanskog memorije, a time, to je samo pjesnik ... ako je rođen ženu ... i živi prenijeti svoje poljupce, kao žena ... Voljeti Bog prvi stvorio svoje zemaljske snove ... Don vam je dao da ljudi to imaju i nikad neće dostići koji .... dok smo dodvoravanje kad ... "razgovarati o tome ..." Više, želim da se utopi moj glas ... ali moja olovka ... Ne dopustite da moj um šutjeti i samo noć potamni moj bol i moje strahove, ali kad se probudim opet ... Moji načini su pokrivene trnjem, za koga imam puno kako bi zaštitili svoje snove .. ali sam umorna .. . i kada pjesnik, ne kontroliraju njihovi osjećaji skriveni, za razliku od pjesnika koji je samo plače svoju samoću ... jer je, .. zaključio da nema povratka ... samoća ... PjesnikUsamljenost je samo dijete ... , kada je njegova majka se nije vratio .. a najgore je kad pjesnik ... želim mu slomio olovku is njom ... gušiti ... ne samo svoje tijelo! ...ali njegova duša i tako s njim ... ubiti sve Poet pero ... to može biti .... to čitati .... LIJEPA ...
mislim da ne ... Snovi i moje uspomene su još uvijek u potrazi,
ceste proširiti moje korake ... više ne mogu naći svoj put,
lit sam svoje mračne noći s Luceros voli sja,
a ja sam .... i na kraju dana ... više ići ... Vratim ....
i ja slučajno prestati kretati pješice ... ali ja želim više ... Ja ne mogu ...
kao da je izjava mog pisma ... neće ostati prostor gdje poljubac
i vjetar moje nesreće samo donijeti oblake .. biti ... pustinja
bez da je volio ... kada me netko voli ... moje tijelo je utapanje,
koliko god izgledao moj položaj ... Ja uklonjena stolicu kad sam sjesti u njega.Nakon što je rođen čovjek, Bog nam je uskraćeno da je Don, što pjesnik želi da ga imaju , jer je, u svojoj mudrosti napustio ženu Pjesme ljepotu vašeg tijela , ali noću ... Soledad .... Uvijek je njegova zatočeništva i njegova ljubav, samo sjećanja i zato nikada neće biti pjesnik koji može izraziti senzualnost pjesme, kao što prenose .. Pjesnik ljubavi Marija .. reći samo jednu ... "Volim te ..." Čovjek se ne može dati slast i radost užitka te noći slova od Pjesnik Night Gloria ... Pjesme oblozi joj gorljivi i neželjene poljupce, niti tama konfuzije između VOLIM TE i VOLIM Pjesnik Cote želite sakriti ... Kao što je ljubav .... ima skriven u njegovu tijelu ... ili su balade "i danas ... ali sutra ... ako samo da ćete biti memory" pjesnika AME koji piše iz tog daleke zemlje .... ali bili smo blizu srca koje imate. ,podsjećajući neku pjesmu, druge kao što sam ja te volim i ne mogu, ponekad Tango Fado ne zaboravljajući da AMALIA ripper napustio u glasu ... kao božanskog memorije, a time, to je samo pjesnik ... ako je rođen ženu ... i živi prenijeti svoje poljupce, kao žena ... Voljeti Bog prvi stvorio svoje zemaljske snove ... Don vam je dao da ljudi to imaju i nikad neće dostići koji .... dok smo dodvoravanje kad ... "razgovarati o tome ..." Više, želim da se utopi moj glas ... ali moja olovka ... Ne dopustite da moj um šutjeti i samo noć potamni moj bol i moje strahove, ali kad se probudim opet ... Moji načini su pokrivene trnjem, za koga imam puno kako bi zaštitili svoje snove .. ali sam umorna .. . i kada pjesnik, ne kontroliraju njihovi osjećaji skriveni, za razliku od pjesnika koji je samo plače svoju samoću ... jer je, .. zaključio da nema povratka ... samoća ... PjesnikUsamljenost je samo dijete ... , kada je njegova majka se nije vratio .. a najgore je kad pjesnik ... želim mu slomio olovku is njom ... gušiti ... ne samo svoje tijelo! ...ali njegova duša i tako s njim ... ubiti sve Poet pero ... to može biti .... to čitati .... LIJEPA ...
¡¡¡¡¡¡¡¡¡ Entre caminos.... y espinosos senderos...!!!!!!!!!!
Ahogo mi voz ... pero mi pluma quiere seguir escribiendo,
no quiero pensar... y mis Sueños siguen buscando recuerdos,
caminos sobre mis pasos se extienden... más no encuentro mi sendero,
ilumino mis oscuras noches con amores de resplandecientes Luceros,
voy y voy .... y al final del día ... más que ir... de vuelta vengo ....
y me paro sin querer mover un pie... pero por más que quiero... no puedo ...
como si al pliego de mi carta ... no le quedara un espacio donde depositar un beso
y el viento de mis desdichas solo traen nubarrones.. siendo yo... un desierto
que sin haber sido amado... cuando alguien me ama... se ahoga mi cuerpo,
pues por mucho que busqué mi sitio...la silla me retiran cuando en ella me siento.
Habiendo nacido hombre, Dios nos privó de ese DON, cual Poeta desea tenerlo
pues ÉL, en Su sabiduría dejó a la mujer la belleza de los Poemas de su cuerpo
aunque en las noches... su Soledad.... sea siempre su cautiverio y su Amor, solo recuerdos
y por eso nunca existirá un Poeta que pueda expresar la sensualidad de un Poema,
como lo transmite La Poetisa del Amor... María.. con decir solo un ... " te quiero..."
ni puede el hombre dar la dulzura y el gozo del placer que las cartas nocturnas
de la Poetisa de la Noche Gloria... envuelve sus Poemas en ardientes y deseados besos,
ni la melancolía de la confusión entre el TE AMO y TE QUIERO que la Poetisa COTÉ
quiere ocultar ... cuanto Amor .... tiene escondido en el interior de su cuerpo ...
o las baladas de " hoy si ... pero mañana... solo serás un recuerdo" de la Poetisa AME
que nos escribe desde aquella tierra lejana .... pero nos cerca del corazón que le tenemos. ,
recordándonos unas Un Poema, otras como te amo y no puedo, otras un Tango
sin olvidar el desgarrador Fado que AMALIA dejó en su voz... como un divino recuerdo,
y así,, solo un Poeta lo es...si ha nacido mujer ... y vive para transmitirnos sus besos, pues siendo tu mujer... la primera amante que Dios creó de sus terrenales sueños... te dió ese Don que los hombres
nunca alcanzaremos a tenerlo y del cual.... hasta nos acobardamos cuando ..."hablas de eso ..."
Más, quiero ahogar mi voz ... pero mi pluma ... no deja mi mente permanecer en silencio
y solo la noche oscurece mi dolor y mis miedos, pero cuando despierto de nuevo ...
mis caminos se han cubierto de espinas, por mucho que tengo quien protege mis Sueños..
pero ya estoy cansado... y cuando el Poeta, no controla sus ocultos sentimientos,
a diferencia de la Poetisa que solo llora su soledad... porque él, .. no encontró el regreso ...
la soledad el Poeta... solo es la soledad del niño... cuando su madre no ha vuelto ..
y lo peor es cuando el Poeta... desea romper su pluma y con ello ...
ahogar...¡¡¡ no solo su cuerpo...!!! sino su Alma y así con ello ...
acabar con todo lo que de la pluma del Poeta ... puede ser.... al leerlo ....BELLO ...
no quiero pensar... y mis Sueños siguen buscando recuerdos,
caminos sobre mis pasos se extienden... más no encuentro mi sendero,
ilumino mis oscuras noches con amores de resplandecientes Luceros,
voy y voy .... y al final del día ... más que ir... de vuelta vengo ....
y me paro sin querer mover un pie... pero por más que quiero... no puedo ...
como si al pliego de mi carta ... no le quedara un espacio donde depositar un beso
y el viento de mis desdichas solo traen nubarrones.. siendo yo... un desierto
que sin haber sido amado... cuando alguien me ama... se ahoga mi cuerpo,
pues por mucho que busqué mi sitio...la silla me retiran cuando en ella me siento.
Habiendo nacido hombre, Dios nos privó de ese DON, cual Poeta desea tenerlo
pues ÉL, en Su sabiduría dejó a la mujer la belleza de los Poemas de su cuerpo
aunque en las noches... su Soledad.... sea siempre su cautiverio y su Amor, solo recuerdos
y por eso nunca existirá un Poeta que pueda expresar la sensualidad de un Poema,
como lo transmite La Poetisa del Amor... María.. con decir solo un ... " te quiero..."
ni puede el hombre dar la dulzura y el gozo del placer que las cartas nocturnas
de la Poetisa de la Noche Gloria... envuelve sus Poemas en ardientes y deseados besos,
ni la melancolía de la confusión entre el TE AMO y TE QUIERO que la Poetisa COTÉ
quiere ocultar ... cuanto Amor .... tiene escondido en el interior de su cuerpo ...
o las baladas de " hoy si ... pero mañana... solo serás un recuerdo" de la Poetisa AME
que nos escribe desde aquella tierra lejana .... pero nos cerca del corazón que le tenemos. ,
recordándonos unas Un Poema, otras como te amo y no puedo, otras un Tango
sin olvidar el desgarrador Fado que AMALIA dejó en su voz... como un divino recuerdo,
y así,, solo un Poeta lo es...si ha nacido mujer ... y vive para transmitirnos sus besos, pues siendo tu mujer... la primera amante que Dios creó de sus terrenales sueños... te dió ese Don que los hombres
nunca alcanzaremos a tenerlo y del cual.... hasta nos acobardamos cuando ..."hablas de eso ..."
Más, quiero ahogar mi voz ... pero mi pluma ... no deja mi mente permanecer en silencio
y solo la noche oscurece mi dolor y mis miedos, pero cuando despierto de nuevo ...
mis caminos se han cubierto de espinas, por mucho que tengo quien protege mis Sueños..
pero ya estoy cansado... y cuando el Poeta, no controla sus ocultos sentimientos,
a diferencia de la Poetisa que solo llora su soledad... porque él, .. no encontró el regreso ...
la soledad el Poeta... solo es la soledad del niño... cuando su madre no ha vuelto ..
y lo peor es cuando el Poeta... desea romper su pluma y con ello ...
ahogar...¡¡¡ no solo su cuerpo...!!! sino su Alma y así con ello ...
acabar con todo lo que de la pluma del Poeta ... puede ser.... al leerlo ....BELLO ...
No hay comentarios:
Publicar un comentario