martes, 17 de diciembre de 2013

"" "I donijeti ti ... kad me vjetar ponese!" "


U rujnu mjesecu sam imala čudan ideju ... Zašto ne objavite moje pjesme, moje priče i svoja razmišljanja djece u različitim jezicima ... ? I kako to ... ? . Znao sam GOOGLE preveo ne usuđuju biti vrlo obrazovan , ali sam shvatio da budete zadovoljni sa 20 %, za koje , na kraju svakog , staviti svoje pisanje na španjolskom . Isprva sam primijetio da jeideja bila široko prihvaćena , ali je danas , nakon što je proveo 67.000 stavove , moje riječi su izgubili interes i poštovanje i razumijevanje, pa sam odlučio napisati ništa više ... ili barem ... Daj, molim te ...
Na odlasku , izabran sam pjesma , priča i razmišljanja VIŠE I mene osobno volio , a ja ga posvećujem s poštovanjem i ljubavlju .
Volio bih da je ovih dana , što može biti katolik ili ne , uživam u obitelji i koncept obitelji , ponovno zavlada u vašim domovima iduće godine .
S beskrajnom zahvalnošću za što ga je pročitao , ja kažem ... do svjetlost opet u mom Mountain špilji ... HVALA


"" "I donijeti ti ... kad me vjetar ponese!" "




"" "I donijeti ti ... kad me vjetar ponese!" "

Ja ću svoje poljupce kad me vjetar ponese 
Uzet ću svoj ​​smijeh i svoje igre 
uzeti mi svoje riječi i svoje uspomene 
uzeti mi svoju ljubav kad me vjetar ponese. 

, ja ću uzeti tvoje suze i tvoj glas 
ja ću uzeti svoje igre kada je vjetar uzmi me 
ja ću tvojim pozivima i tišina 
potrajati mi svoje groznice kad me vjetar ponese. 

, ja ću uzeti svoje vapaje i  također  oči 
ću uzeti svoje snove u kojima me vjetar ponese 
ću uzeti fotografija i miris vašeg tijela, 
ja ću ponijeti miluje kad me vjetar ponese. 

, ja ću vas ostaviti bez daha kad me vjetar ponese 
ću uzeti svoje nijanse i tražiti svoje 
ljubavi ja ću uzeti oboje ... od svoje najdraže slatko ... 
ja ću uvijek biti tu ... kad me vjetar ponese. 

ALBA Moji unuci obožavali NOE i Rober svi 
     vole djeda.


"""¡¡¡¡ Tanto os llevaré ... cuando el viento me lleve!!!""




"""¡¡¡¡ Tanto os llevaré ... cuando el viento me lleve!!!""

Me llevaré vuestros besos cuando el viento me lleve
me llevaré vuestras risas y también vuestros juegos
me llevaré vuestras palabras y también vuestros recuerdos
me llevaré vuestros amores cuando el viento me lleve.

Me llevaré vuestros llantos y también vuestras voces
me llevaré vuestros juegos cuando el viento me lleve
me llevaré vuestras llamadas y también vuestros silencios
me llevaré vuestras fiebres cuando el viento me lleve.

Me llevaré vuestros gritos y también vuestras miradas
me llevaré vuestros sueños cuando el viento me lleve
me llevaré vuestras fotos y el olor de vuestro cuerpo
me llevaré vuestras caricias cuando el viento me lleve.

Me llevaré vuestro aliento cuando el viento me lleve
me llevaré vuestras sombras y el de vuestra mirada
me llevaré tanto amor... de vuestros dulces seres ...
que estaré siempre presente ... cuando el viento me lleve.

A mis adorados nietos ALBA NOE y ROBER con todo
     el amor del Abuelo.

viernes, 6 de diciembre de 2013

Među cestama .... i trnovit staze ...!!

Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog

Među cestama .... i trnovit staze ...!!

Utopiti moj glas ... ali žele zadržati pisanja olovku,
mislim da ne ... Snovi i moje uspomene su još uvijek u potrazi,
ceste proširiti moje korake ... više ne mogu naći svoj ​​put,
lit sam svoje mračne noći s Luceros voli sja,
a ja sam .... i na kraju dana ... više ići ... Vratim ....
i ja slučajno prestati kretati pješice ... ali ja želim više ... Ja ne mogu ...
kao da je izjava mog pisma ... neće ostati prostor gdje poljubac
i vjetar moje nesreće samo donijeti oblake .. biti ... pustinja
bez da je volio ... kada me netko voli ... moje tijelo je utapanje,
koliko god izgledao moj položaj ... Ja uklonjena stolicu kad sam sjesti u njega.Nakon što je rođen čovjek, Bog nam je uskraćeno da je Don, što pjesnik želi da ga imaju , jer je, u svojoj mudrosti napustio ženu Pjesme ljepotu vašeg tijela , ali noću ... Soledad .... Uvijek je njegova zatočeništva i njegova ljubav, samo sjećanja i zato nikada neće biti pjesnik koji može izraziti senzualnost pjesme, kao što prenose .. Pjesnik ljubavi Marija .. reći samo jednu ... "Volim te ..." Čovjek se ne može dati slast i radost užitka te noći slova od Pjesnik Night Gloria ... Pjesme oblozi joj gorljivi i neželjene poljupce, niti tama konfuzije između VOLIM TE i VOLIM Pjesnik Cote želite sakriti ... Kao što je ljubav .... ima skriven u njegovu tijelu ... ili su balade "i danas ... ali sutra ... ako samo da ćete biti memory" pjesnika AME koji piše iz tog daleke zemlje .... ali bili smo blizu srca koje imate. ,podsjećajući neku pjesmu, druge kao što sam ja te volim i ne mogu, ponekad Tango Fado ne zaboravljajući da AMALIA ripper napustio u glasu ... kao božanskog memorije, a time, to je samo pjesnik ... ako je rođen ženu ... i živi prenijeti svoje poljupce, kao žena ... Voljeti Bog prvi stvorio svoje zemaljske snove ... Don vam je dao da ljudi to imaju i nikad neće dostići koji .... dok smo dodvoravanje kad ... "razgovarati o tome ..." Više, želim da se utopi moj glas ... ali moja olovka ... Ne dopustite da moj um šutjeti i samo noć potamni moj bol i moje strahove, ali kad se probudim opet ... Moji načini su pokrivene trnjem, za koga imam puno kako bi zaštitili svoje snove .. ali sam umorna .. . i kada pjesnik, ne kontroliraju njihovi osjećaji skriveni, za razliku od pjesnika koji je samo plače svoju samoću ... jer je, .. zaključio da nema povratka ... samoća ... PjesnikUsamljenost je samo dijete ... , kada je njegova majka se nije vratio .. a najgore je kad pjesnik ... želim mu slomio olovku is njom ... gušiti ... ne samo svoje tijelo! ...ali njegova duša i tako s njim ... ubiti sve Poet pero ... to može biti .... to čitati .... LIJEPA ...


¡¡¡¡¡¡¡¡¡ Entre caminos.... y espinosos senderos...!!!!!!!!!!

Ahogo mi voz ... pero mi pluma quiere seguir escribiendo,
no quiero pensar... y mis Sueños siguen buscando recuerdos,
caminos sobre mis pasos se extienden... más no encuentro mi sendero,
ilumino mis oscuras noches con amores de resplandecientes Luceros,
voy y voy .... y al final del día ... más que ir... de vuelta vengo ....
y me paro sin querer mover un pie... pero por más que quiero... no puedo ...
como si al pliego de mi carta ... no le quedara un espacio donde depositar un beso
y el viento de mis desdichas solo traen nubarrones.. siendo yo... un desierto
que sin haber sido amado... cuando alguien me ama... se ahoga mi cuerpo,
pues por mucho que busqué mi sitio...la silla me retiran cuando en ella me siento.

Habiendo nacido hombre, Dios nos privó de ese DON, cual Poeta desea tenerlo
pues ÉL, en Su sabiduría dejó a la mujer la belleza de los Poemas de su  cuerpo
aunque en las noches... su Soledad.... sea siempre su cautiverio y su Amor, solo recuerdos
y por eso nunca existirá un Poeta que pueda expresar la sensualidad de un Poema,
como lo transmite La Poetisa del Amor... María.. con decir solo un ... " te quiero..."
ni puede el hombre dar la dulzura y el gozo del placer que las cartas nocturnas
de la Poetisa de la Noche Gloria... envuelve sus Poemas en ardientes y deseados besos,
ni la melancolía de la confusión entre el TE AMO y TE QUIERO que la Poetisa COTÉ
quiere ocultar ... cuanto Amor .... tiene escondido en el interior de su cuerpo ...
o las baladas de " hoy si ... pero mañana... solo serás un recuerdo" de la Poetisa AME
que nos escribe desde aquella tierra lejana .... pero nos cerca del corazón que le tenemos. ,
recordándonos unas Un Poema, otras como te amo y no puedo, otras un Tango
sin olvidar el desgarrador Fado que AMALIA dejó en su voz... como un divino recuerdo,
y así,, solo un Poeta lo es...si ha nacido mujer ... y vive para transmitirnos sus besos, pues siendo tu mujer... la primera amante que Dios creó de sus terrenales sueños... te dió ese Don que los hombres
nunca alcanzaremos a tenerlo y del cual.... hasta nos acobardamos cuando ..."hablas de eso ..."

Más, quiero ahogar mi voz ... pero mi pluma ... no deja mi mente permanecer en silencio
y solo la noche oscurece mi dolor y mis miedos, pero cuando despierto de nuevo ...
mis caminos se han cubierto de espinas, por mucho que tengo quien protege mis Sueños..
pero ya estoy cansado... y cuando el Poeta, no controla sus ocultos sentimientos,
a diferencia de la Poetisa que solo llora su soledad... porque él, .. no encontró el regreso ...
la soledad el Poeta... solo es la soledad del niño... cuando su madre no ha vuelto ..
y lo peor es cuando el Poeta... desea romper su pluma y con ello ...
ahogar...¡¡¡ no solo su cuerpo...!!! sino su Alma y así con ello ...
acabar con todo lo que de la pluma del Poeta ... puede ser.... al leerlo ....BELLO ...

"" Zabranjena ljubav od ptica ... "" "

Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog


"" Zabranjena ljubav od ptica ... "" "

S balkona kuće do drugoga, 8 metara duge ih odvojiti ...
i svako jutro, njihove vlasnike, svoje kaveze, stavio licem u lice,
'jutro ... Ana ... - da smiješi pozdrav bavi ...
Dobro jutro ... - i sve do zalaska sunca, ptice ostavili tamo ... - Dobro jutro ljubavi moja ... da nitko ne vidi ... noć me dugo ... - Dobro jutro ... moj ulizica, koji je bio nervozan jer žele vidjeti svoje lice To su njihovi vlasnici nikad ne zna koliko volim slavuja i kanarinca dobile su samo ptice ... pjevati na ... soul pjesme!. dok su, iz svojih kaveza, gdje su samo snovi su zabranjena ljubav ... - je nemoguća ljubav ...Moj princ, vaš kavez će uvijek biti u mom daljinskom - Voljeni ... Ne pate ... jer ja sam zadovoljan gledajući s prednje strane, tvoje oči i znam da imate posla ... i moja ljubav, iz ovog kaveza .... nikad pustiti ... -Pa ... ako nije ljubav mog kaveza i kavez će biti naš dom ...? -ljubavi moja ... Jer bez ljubavi ... ? Ili zlatni kavez, moj život će imati nade zabranjena ljubav su ono što naša srca su odlučili da se na dušu .. - I bez tebe ... Ne želim živjeti ... Princ i moj život ... Nisam tvoje oči! I tako, samo pogledajte, ljubavnih pjesama u životu da nitko neće čuti pjevanje, znajući da je u sumrak, kada su balkonska vrata su se otvorila i on je ušao, na Sutradan, kanarinac sa svojim master mrtvih, vrijeme će ih proći ... dok slavuja sa svojom ljubavnicom ... čekajući trenutak da je vidi u jutarnjim satima. Amores zabranjeno uživanje u tišini, kada su majstori, imovinskopravni zahtjev preko tog osjećaja da samo zbroji kad srce i duša plamena, ide tako daleko od tijela. ..formiranju koji sanja ... i snovi .. volim .. najbolje zabranjenoj ljubavi ... bez ljubavi, biti voljen od strane vlasnika ili oni vole ...!. Ali jednog dana, ljubav ptice, mislili su svoje gospodare, kao što se dogodilo s njima ... Jer, skriven od Zavjese, prije otvaranja vrata slatko pogledao i ona je gledala izlazak sunca ... Vrijeme je za otvaranje vrata ste došli tamo da se brine iz svakog balkona, ako to nije bila ljubav .. Bog mu reći! I tako, jedni druge ... u tišini ... , ali iz dubine ljubavi duše, četiri od njih su samo volio snove, zabranjenu ljubav, platili imovinu i htjela Elf snove, one ljubi svijet, ljubav čuva, imali svoj ​​trenutak ljubavi. ... "... No, onda je danas, ne mogu reći ništa ..."



"" el Amor PROHIBIDO de los pajarillos ..."""

Desde el balcón de una casa a la otra, 8 largos metros los separaban ...
y cada mañana, sus propietarios, sus jaulas, frente a frente colocaban,
-Buenos días ... señora Ana ...- aquel sonriente saludo se dedicaban ...
-Buenos días ...- y hasta el atardecer, los pájaros allí dejaban ...

-¡¡¡ Buenos días mi amor ... que sin verte... la noche se me hizo larga ...
-¡¡¡ Buenos días ... mi adulador , que nerviosa estaba por desear ver tu cara
Que sus dueños nunca supieron cuanto amor el ruiseñor y la canaria se daban
¡¡¡ simplemente eran pájaros ... que cantaban sin cesar ... canciones del alma!!!.

Mientras ellos, desde sus jaulas, en su amor prohibido solo sueños se contaban ...
-¡¡¡ Es un amor imposible... mi Príncipe, tu jaula siempre estará de la mía alejada
-¡¡¡ Amada mía ... no sufras ...pues yo me conformo  con ver de frente, tu mirada
y ya sé que tienes un dueño ... y mi ama, de esta jaula....jamás me soltara ...

-Entonces ...¿ para que amarnos si nunca mi jaula y tu jaula, será nuestra casa...?
-Mi amor ... ¡¡¡porque sin amarte ... ni en una jaula de oro, mi vida tendrá esperanzas?
amores prohibidos son los que nuestros corazones han decidido llevar en el alma ..
-¡¡¡Yo sin ti ... tampoco quiero vivir ... mi Príncipe y muerta estoy sin tu mirada ...!!!

Y así, con solo verse, se cantaban Poemas de amor que nadie en la vida escuchara,
aun sabiendo que al atardecer, cuando se abrieran las puertas del balcón y entraran,
hasta el día siguiente, la canaria con su amo, muerta, las horas vería pasarlas ...
mientras el ruiseñor con su ama ... esperaba el momento de volver a verla, por la mañana.

Amores prohibidos que gozan en el silencio, cuando los amos, su propiedad reclaman
más aquel sentimiento, que solo hierve, cuando el corazón y su alma los llama,
va tan lejos del cuerpo ... que formando sueños ... y en sueños .. se aman ..
¡¡¡ mejor amar lo prohibido ... que sin amar, ser amado por dueño o ama ...!!!.

Pero un día, los enamorados pájaros, pensaron que a sus amos, igual les pasaba...
pues él, desde las cortinas escondido, antes de abrir la puerta, dulcemente la miraba
y ella miraba las horas del amanecer ... que el tiempo de abrir la puerta no le llegaba
para verse después desde cada balcón, que si no era amor ..¡¡¡que Dios lo contara !!!

Y así, unos y otros... en el silencio... pero desde lo más hondo del amor del alma,
los cuatro se amaban con solo los sueños, amores prohibidos, de propiedades pagadas
y quiso el Duende de los Sueños, que aquellos amores que el mundo, amar no dejaba,
tuvieran su momento de amor .... "pero de ese momento ...hoy, no puedo contar ... nada"

domingo, 1 de diciembre de 2013

"Samo da znate koji je za danas ... IT ... taj san ...!" "

Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog

"Samo da znate koji je za danas ... IT ... taj san ...!" "

Zmija smotan u Puli od stabla, čekajući let uvjeren ptica, 
s otvorenim ustima i oštrim zubima učitava s otrovom, 
njegov jezik obavijestiti precizan napad koji će okončati život šišmiš 
, ali za mene, ja potrošiti vjetrove i nitko me pusti ... šapat volim te. 

Možda s vremenom izgubila miris zmiju sa svojim jezikom, zgrabi muhu 
i više prema vjetru, zrak, ja ne probude moje dalju povijest, 
ili moje tijelo je toliko patnje bio prekriven crnom zastrašujuće ... 
na prvi pogled čini sretnim ... a poslije ... krevet, prečka je mene. 

, ali ne mogu poreći da je "tvoje lijepe oči" kao zmija jezikom ... 
Probudio dalju da odbijam ih ima .... 
dok imate svoje prijatelje ... sigurno jednog dana ... vi ćete čitati moje priče ... 
ali u stražnjem dijelu moje pećine ... Držite mi što moje srce .. ide osjećaj. 

mi se dogodilo vrijeme i ti, mlada brusilom ... 'Još uvijek raste svaki dan, 
ali ja ne sumnjam da će, ako me vide vaše oči ... čini otprilike jedno desetljeće, 
možda i to prijateljstvo koje nije bilo slomljeno i vrijeme je prošlo, 
to bi ____ kavi ukrasti toplo. ____ 

Ali je vrijeme prošlo i sada samo želim vidjeti što sretni 
sa starim namještajem koji ste napustili svoje bake i djedove, 
kopanje farmu ... proučavajući što  zaboravili  , dok 
te u potrazi za poslom i danas je tako teško da ga ima ... 

I dok se, ja ću se nastaviti boriti za (ako me pusti ...) moj projekt, 
otići u Portugalu vidjeti kćer bez njega, kao takva, osjećam to, 
a onda putuju u korijenima Snijeg u dalekoj i Alsace 
pronaći gdje je došao iz ... koji je došao prvi ovdje. 

I tako, kao i danas, Valentinovo  Dan je ... ako je to istina ...! 
može pisati bez da je itko znao da je za tebe, danas je ovaj stih, 
slutnje prijateljstva koju osjećate, želim varati ... 
iako ima vratiti u svoju pećinu ... Ja samo znam da su postali. 

su šutnja koja voze sa mnom moje noći, 
borave više od prijateljstva ... držim, 
i tišini koja skrivenih ... Znam vrlo dobro ... 
kao u toj tišini u tišini ... Zaspim. 

ali znam da sam samo ... i prijateljstvo na ovaj dan mi pomaže 
da se osjećate još jednom danas poslati cvijeće u vjetar, 
ali toplo odgovore oni dobiju svoj ​​dio ljubavi, 
ja ... Ja bih podmiriti za kavu, a ispred mene ... Vaše lijepe oči.

"¡¡Solo tú sabes que HOY...solo es para TI...este sueño...!!!""

La serpiente enrollada a la pola de un árbol, espera el vuelo del confiado pájaro,
con su boca abierta y los afilados dientes cargados de veneno,
su lengua avisará el certero ataque que acabará con la vida del murciélago
pero a mí, me pasan los vientos y ninguno me deja...murmullos de un te quiero.

Tal vez perdí con el tiempo el olor que la serpiente, con su lengua, coge al vuelo
y por mucho que sople el viento, su aire, no despierta mis lejanos recuerdos,
o es que mi cuerpo de tanto sufrir se cubrió de un negro miedo...
que al principio te hace feliz...y más tarde... de la cama, me queda el larguero.

Pero no puedo negar que "tus bellos ojos", como lengua de serpiente ...
despertaron los lejanos recuerdos que me niego a tenerlos....
mientras tenga tu amistad ... seguro que algún día...leerás mis cuentos...
aunque en el fondo de mi cueva ... me guarde lo que mi corazón ..va sintiendo.

Se me ha pasado el tiempo y tú, joven fresa... todavía vas cada día creciendo,
pero no tengo dudas que si tus ojos me vieran hace más o menos...un decenio,
posiblemente esta amistad que no se ha roto y ha pasado el tiempo,
se volvería _ _ _ _ que tomando un café te robaría un cálido _ _ _ _.

Pero el tiempo se me pasó y ahora solo deseo verte feliz
con los muebles antiguos que te dejaron tus abuelos,
cavando la finca ...estudiando lo que olvidaste hace tiempo
y buscando un trabajo que hoy día es tan difícil tenerlo...

Yo mientras, seguiré luchando por conseguir (si me dejan...) mi proyecto,
iré a Portugal ha ver a la hija que sin ser lo, como tal, la siento,
y luego viajar a mis raíces en la lejana y nevada ALSACIA
para encontrar de donde vino... el que aquí llegó primero.

Y así, como hoy, día de San Valentín...¡¡¡ si es que es cierto...!!!
puedo escribir sin que nadie sepa que solo para ti, hoy es este verso,
los palpitos de la amistad que por ti siento, me quieren engañar...
aunque, allí de regreso a mi cueva ... solo yo sé en que se volvieron.

Son silencios de mis noches que cabalgan conmigo,
que permanecen no más de la amistad...que conservo,
y esos silencios que oculto ... sé muy bien ...
cuanto en ese mismo silencio que por callar... me duermo.

Pero solo lo sé yo ... y tu amistad un día como hoy me sirve
para sentirme uno más, que hoy mandan flores al viento,
pero ellos recibirán sus cálidas respuestas de amores compartiendo,
yo... me conformaría con tomar un café y frente a mí... tus ojos bellos.

"" Novi tjedan u kojem ću vam reći koliko volim ...! ""





Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog

"" Novi tjedan u kojem ću vam reći koliko volim ...! ""

Nisam li nemam pravo da me odvesti na mom grobu
moja šutnja i s njima svoje tajne koje muče moju dušu,
koji guše svoje snove kao što je ovaj LJUBAVI rođen u vama danas,
i da me svijet zabranjuje reći "koliko volim ... Ljubav? ...

Većina zna moj tišina, koju će nakon njegove suze i tuga,
kada je nakon mog odlaska, moj utopio im doći tišina ...
i da će one kapi, koje bacaju kad više nema pomoći
dajete ostatak mojoj duši ... vječni počinak u mom dnevniku.

Znam koliko su izgubili, znat ćete moje riječi, kao što su rekli,
ali danas svatko ima obsorvidos zlom izgledom
bez njih znajući to, pogledaj čudno i zastrašujuće .... šutnja
da samo Mal i znam moć onih koji nisu umrli.

Putujući sa mnom moja ljubav, moji snovi .... trpim
Ja ubosti da odlazite okolo .... moje tijelo ....
Umoran od dizanja sidra ... umorna od pokrivanje novi teren,
i u sumraku mojih snova, putovat će sa mnom ... Vaše slatke uspomene.

Pun pjesničke ljubavi, krcat mahnitim poljupcima,
iznuren poljubac vaše grudi i baci tamo ... kao,
mekoća vaših ruku na moje tijelo mi je ...
navlažiti usta i pili krv dok moj dah.

Plus, ja nikada ne bi mogao reći "ljubavi moja ... kako ja volim ovaj put ..." "
ali znam da je sa strahom, koji ne žele razumjeti moje tekstove ...
ste shvatili moju šutnju majstorski u pijesku,
stavi tragove da shvate ... vaša ljubav u tišini ...

I vozimo plaži iu mojoj pećini smo se poljubili u tišini
a corredoiras vodio ljubav s mjesecom ... gledanja
i ispustite vaše plahte su odlazili .... tako da ... ući u tišini,
uznemiren i vaše tijelo ... Očekuje se da mina te prodire u tišini.

I imali smo da nas vole jednoga dana .... će ljubav na nebu
gdje je Bog nagrađuje ljubav ... pa čak i najljepše ljubavnici,
, a mi ćemo biti u mogućnosti da se vikati na svijetu "," Volim te, a ja sam tvoja ...dragi moj gospodar "" "
i moja usta i usta će tražiti svoj tihi san seks ... o spolu.

Lonely noći od mog starog daljinskog pećini ... Ovdje želim te,
Daj mi svoje ljubavne pjesme ... Ja ih pokupiti, jer ....
sve nježnosti .... Nosim ... vaši strastveni poljupci ...
više, samo jednom bih volio vidjeti napisano .... "Kao što je moj pjesnika ... Volim te ..." ".

"" Un nuevo Mes en el que te diré¡¡¡cuanto te quiero...!!""

¿ Acaso no tengo yo derecho a no llevarme a mi tumba
mis silencios y con ellos mis secretos que atormentan mi alma,
que ahogan mis sueños, como este AMOR que hoy nació en ti,
y que el mundo me prohíbe decir " Amor ... cuanto te quiero..?.

Más sé que mis silencios, serán después sus lágrimas y su desconsuelo,
cuando tras mi marcha, lleguen a ellos mis ahogados silencios ...
y serán esas gotas, que derramarán cuando ya no tenga remedio,
las que darán descanso a mi alma ... en mi diario descanso eterno.

Sabrán cuanto han perdido, sabrán cuanto mis palabras les dijeron,
pero hoy, todos están obsorvidos por el Mal que los mira
y sin ellos saberlo, los mira en extraño y aterrador .... silencio,
que solo el Mal y yo, sabemos el poder de los que no han muerto.

Conmigo viajaran mis amores, mis sueños .... mis sufrimientos
que puñaladas me fueron dejando por todo .... mi cuerpo ....
cansado de levantar anclas ... cansado de cubrir rumbos nuevos,
y en el ocaso de mis sueños, viajará conmigo ... tu dulce recuerdo.

Lleno de AMOR POÉTICO, abarrotado de frenéticos besos,
hastiado de besar tus pechos y fundido allí ... tan adentro ,
que la suavidad de tus manos en mi cuerpo me llevó ...
y tu humedecida boca bebió mi sangre hasta dejarme sin aliento.

Más, nunca pude decirte " mi amor...cuanto esta vez te quiero...""
pero sé que con miedo, deseando no entender mis textos ...
comprendías mis silencios que magistralmente en la arena,
huellas pusiste para que entendiera ... tu amor en silencio ...

¡¡¡ Y cabalgamos por la playa y en mi cueva nos besamos en silencio
y por las corredoiras hacíamos el amor, con la Luna ... viéndonos
y tus sabanas dejabas caer .... para que así ... entrara en silencio,
y tu cuerpo ansioso... esperaba al mio que te penetraba en silencio.

Y ese AMOR que nos tuvimos, algún día .... amará en el Cielo
donde Dios premia a los amores ... y hasta a los amantes más bellos,
y podremos gritarle al mundo "" te amo y tuya soy... mi amado dueño"""
y mi boca buscará tu boca y mi sexo dormirá en silencio... en tu sexo.

Noches de soledad que desde mi vieja y lejana cueva ... aquí te deseo,
dame tus Poemas de Amor ... porque en ellos recojo ....
toda la ternura .... que me transportan  ... tus apasionados besos ...,
más, solo una vez quisiera ver escrito .... " mi Poeta... cuanto te quiero..."".

"" Skrivanje ... osjećaje ... "" "

Žao nam je zbog greške prijevodu ovaj blog

"" Skrivanje ... osjećaje ... "" "

Sjedeći među čudnim lica ... Vidim sporo vrijeme prolazi, 
tijela dolaze i odlaze, as njima i skrivene tišine 
da ništa nije ono što su oni, kada oni ne pokazuju svoje krikove ... 
možda oni nisu znali odgonetnuti njihov slab ... osjećaji. 

Nasmijana proći ili postaviti svoj ​​pogled na mjesto gdje ih vjetar puše, 
kao što je sova iz svog ogranka, potpuno okreće vrat 
i ruke će izgledati čak ni miš ... ili mali zec, 
ali mi idu godine, skrivajući svoje osjećaje. 

lica koja vratiti sjećanja, sjećam se ništa od njih mladi 
su oblikovanju figure prije mene, prolaze u tišini 
Kako dani prolaze, ostavljajući uspomene na drugim puta , 
ja ponekad ne pitam ako jednog dana sam se osjećala, osjećaji. 

Zato sam zatvoriti vrata od moje stare i usamljene pećine ... 
ne želim dijeliti ... skrivene želje .... 
obje imaju ... Ukrao sam svoje snove ... 
a dobro, samo ja, ja sam gospodar mojih emocija. 

Ponekad osjećam nostalgiju, kada je moj um, dolaze sjećanja 
puta da sam ptice škaklja 
, ali kada je nakon što je propustila ... oni su nastali čireve ... 
zašto ne želim da itko otkriti ... moji osjećaji. 

Plus, moram priznati da, kada su zimske noći, 
a po mom špilji prodire vlažnu hladnu i neke kiše ... 
kad je hladan vjetar prodire kroz pukotine i doseže moje kosti, 
u to vrijeme, želio bih razgovarati ... moji osjećaji. 

Koji nema deka ili štednjak  izbaci  hladnoću da imam ... 
ali ako ste bili na meni ... Poljubac, ruka dira moje tijelo, 
toplo i hladno vjetar će donijeti blagi toplinu u kostima 
podijeliti svoju samoću ... i razgovarati o svojim osjećajima. 

... Ali imam toliko strah ...! Radije hladne zime, 
a da nitko ne sluša što nedostaje mi nedostaje zagrljaj ... poljubac ... 
jer šteta je veća kad je ponovno propustio me ... jedan Volim ... 
i dobro, samo mene, u mojoj tišini, morate ga poslušati ... moji osjećaji.

"" Ocultando ... los sentimientos ..."""

Sentado entre caras extrañas ... veo pasar el lento tiempo,
cuerpos que vienen y van y con ellos ocultos, sus silencios
que nada es lo que son cuando no muestran sus lamentos...
tal vez, ni ellos saben descifrar sus tenues ... sentimientos.

Sonríen al pasar o fijan sus miradas a donde les sopla el viento,
como el búho que desde su rama, gira por completo su cuello
y en su mirar no se le escapa ni un ratón... ni un pequeño conejo,
pero a nosotros se nos van los años, ocultando nuestros sentimientos.

Caras que traen recuerdos, jóvenes de ellos nada recuerdo
van formando las figuras que ante mí, pasan en silencio
como pasan los días, sin dejar recuerdos de otros tiempos,
que aveces me hacen dudar si algún día sentí, sentimientos.

Por eso, cierro la puerta de mi vieja y solitaria cueva ...
para no compartir mis más ... ocultos deseos ....
que de tanto compartirlos... me robaron mis sueños ...
y así, solo yo, soy dueño y señor de mis sentimientos.

Aveces, siento nostalgia cuando a mi mente, llegan recuerdos,
de tiempos que pajarillos cosquilleaban mis adentros
pero cuando después faltaron ... llagas en ellos crecieron ...
por eso no quiero que nadie descubra ... mis sentimientos.

Más, debo reconocer que cuando llegan las noches de invierno,
y en mi cueva penetran fríos húmedos y algún aguacero ...,
cuando el frío viento por las grietas se cuela y llega a mis huesos,
en esos momentos, quisiera hablarte ... de mis sentimientos.

Que no hay manta ni estufa que expulse el frío que tengo ...
pero si tuviera a mi lado...un beso, una mano tocando mi cuerpo,
el frío sería cálido y el viento traería suave calor a mis huesos
para compartir tu soledad... y hablarte de mis sentimientos.

Pero...¡¡¡ tengo tanto miedo...!!! que prefiero el frío del invierno,
sin que nadie escuche cuanto en falta añoro un abrazo... un beso ...
porque el daño es más grande cuando vuelve a faltarme...un te quiero...
y así, solo yo, en mi silencio, escucho cuanto te necesitan...mis sentimientos.